KOJU PASMINU ODABRATI U SVIJETU TERIJERA
Samo malen i prikladan ?
Onaj tko savjetuje buduće vlasnike pasa u odabiru pasmine ustanovit će da kod terijera postoji mnoštvo krivih predodžbi i zabluda. Većina njih su na oko «maleni i prikladni». Opis “malen” zaista i odgovara kod većine, ali to se tiče samo veličine tijela. Jedan škotski terijer ili Jack Russell može vam biti do listova, ako ne i manji, ali po svojoj jačini volje npr. kod neiskusnog vođenja na uzici, nadvisit će i vas same! A ne postoje samo Škoti, Westiji i Jack Russelli – porodicu terijera čini blizu četrdesetak pasmina!
Dolazi li riječ terijer od terora ?
Ton ophođenja terijera s drugim psima je u pravilu energičan i direktan. Ako ga netko predugo njuši oko stražnjeg dijela slaba je vjerojatnost da će se izraziti sa «Bio bih ti zahvalan kad bio prestao s time!». Njegov odgovor bi prije glasio: »Miči nos s moje stražnjice – I TO ODMAH!” Ovaj oštar način terijeri su zasigurno stekli dok su se koristili kao lovački psi. Naposljetku ipak nisu mogli niti lisicu niti jazavaca moliti da napuste svoju jazbinu, nego su ih svojim neustrašivim nastupom morali uvjeriti da im je bolje da se ne hvataju s njima u koštac. I upravo zbog svoje odlučnosti u pregovorima još i danas su na glasu kao uporni i tvrdoglavi psi. Naziv »terijer» dolazi od latinske riječi «terra», što znači «zemlja». Zli jezici tvrde da imena nekih primjeraka sasvim sigurno potječe od riječi «terorist»… Ima nešto i u tome!
Na ljestvici faktora zabave od 1 do 10 dobro odgojen terijer dobit će 10 bodova. Samo jedan bod dobit će terijer koji je neodgojen i zapušten, ali tada «faktor stresa» za njegovu obitelj skače na 195! Ni vi ne biste htjeli terijera koji će sam odlučivati tko smije, a tko ne smije u kuću, tko gdje smije sjesti i da se režanjem javlja ako mu milovanja nisu po volji. Dakle ako se zanimate za terijere, onda imajte na umu da su dosta tvrdoglavi, ali isto tako znaju biti šaljivi klaunovi koji se mogu najbolje odgojiti kroz igru koju vole.
Od «cezarskog psića» i ostalih uloga
Westie, West Highland White terijer ili zapadnoškotski bijeli terijer zasigurno je danas najpoznatiji pas kojeg mnogi ljudi poznaju iz reklama hrane za pse kao «psa – Cezara». Mali veseljak ostavlja utisak dječačića koji je stalno dobro raspoložen i koji jednostavno sve može. U načelu to je točno – ako znate kako rukovati s bocom punom špirita. I onoga tko sada vjeruje da u kući ima slatku bijelu plišanu igračku koja će uz hranu i ljubav postati pas iz snova, teško da ćete razuvjeriti da postoji nešto bolje.
Za terijere se prije svega kaže da su dosljedni i da rade ono što ih je volja, jer već i štenad zna što želi. Ako je moguće žele preuzeti vodstvo nad ljudsko–psećim čoporom. Svojoj bebi psiću odmah razjasnite da izbaci iz glave bilo kakvu težnju za karijerom. Inače će vas već kod prvog «Ali-ja-ne želim-na uzicu» snažno ugristi za ruku. I dok se suzdržavate od njegovih oštrih zubi, mali Westie će se u napadu bijesa pred vašim očima preobraziti u King–Konga u malom formatu. Smijete se i ne vjerujete? Svaki trener će vam pričati o takvim iskustvima! Kako li se samo djeca razočaraju kad se njihov tobožnji 12 tjedana star prijatelj odjednom pretvori u bijesno stvorenje samo zato jer mu ne odgovara što mora prati šape!
Temeljno socijaliziranje s drugim psima je također jako bitno jer će se inače iz slatke snježne loptice razviti jezovito čudovište iz susjedstva koje će lajanjem “psovati” svakog psa, bilo iz oholosti ili nesigurnosti. I tu se odmah zatvara začarani krug. Suprotna strana ne dopušta takvo iznenadno pseće dobacivanje i odmah uzvraća, vlasnik Westija plaši se za svog psa, uzima ga u naručje i tek se u naručju dečko počinje pravilno vladati. I tako sve dok jednog dana drugoj strani ne prekipi i pri prvoj prilici dok se vi ne stignete snaći zgrabi malog brbljavca za prsa – a to bi za njega moglo završiti pogubno.
Ako je u školi pohađao satove za štenad ili mlade pubertetlije (a to podrazumijeva da ne smije biti stariji od 15 mjeseci!), tada je naučio kako se ophoditi sa sebi sličnima. No, i nakon toga on će ostati odvažan terijer koji se neće ulizivati drugim psima, ali za nadati se je da će razmisliti hoće li se upuštati u bilo kakvo provociranje. Iako se Westie već godinama uzgaja kao pas pratitelj, ne smijemo podcjenjivati njegov lovački nagon. I tu imate izbor. Ili ćete njegov nagon još dok je štene preusmjeriti igrama donošenja i time spriječiti svaki početak samostalnog lovljenja, ili ćete imati psa koji u šetnjama ne može hodati samostalno i bez uzice. Naime, čim ugleda zeca, pticu ili koju manju životinjicu počet će ih divljački progoniti lavežom i nakon toga neće više ništa čuti od onoga što mu vi “govorite” – derući se iz petnih žila. I ovdje najbolje vrijedi naučena ona dobra, stara zapovijed «Sjedni!», kao i kod svih pasa koji naginju lovu.
Da li sam vam na grozan način oslikao Westija? Bez straha – nije sve tako crno ako se osvrnete na par slijedećih stvari. Westie je odvažan, prirodan dečko koji je veseo i djetinjast, po svakom vremenu je rado vani i idolopoklonički voli svoje vlasnike – AKO ga priznate kao velikog psa u malom formatu i ako mu ljubazno i dosljedno dodijelite ono mjesto u ljudsko–psećem čoporu koje će njemu odgovarati. Ako s njim postupate samo kao s psićem koji se drži u krilu, to bi značilo da mu ne priznajete njegove prirođene karakteristike.
Kada kupujete Westija, pogledajte dobro gdje je uzgojen. Posljednjih godina od kada je ova pasmina doživjela veliki bum, loši uzgajivači niču kao gljive poslije kiše. Psi koje smo imali prilike vidjeti, a prodavani su ispod svoje vrijednosti kao West Highland White terijeri, bili su potpuno netipični, bolesni, histerični i često kudravi primjerci kojima je s originalom bilo zajedničko jedino ime i bijela boja.
Vrlo slični Westiju, ali ne tako poznati kao oni su Cairn terijeri. Maleni i prikladni, jake volje, ali djetinjasti i zaigrani osvajaju sve više srca. Oduševljeno sudjeluju u bilo kakvim akcijama, ali zbog svoj male veličine jako su im male šanse da zauzmu mjesto na pobjedničkom pijedestalu. Vole biti posvuda, ali su najradije uz svog vlasnika. Po veličini slični su i Norfolk i Norwich terijeri, nešto niži ali zato kompaktnijeg tijela, koji se međusobno razlikuju po spuštenim odnosno uspravnim ušima.
«Jahač-Jacky»
U novije vrijeme na skali poznatih pasa odmah iza Westija srca ljubitelja pasa zasigurno osvaja Jack Russell terijer. Krajnje omiljen u jahačkim krugovima (voli konje i stoljećima se druži s njima u štalama), a sve je više popularan i kod običnih pješaka. Jahači ga izuzetno cijene zato što je nevjerojatno izdržljiv, što je ujedno jedna od njegovih najboljih karakteristika. Bilo na nogama, bilo u košari uz jahačevo sedlo s lakoćom prevaljuje kilometre. Dakle, onaj tko misli da tako malom psu ne treba toliko puno istrčavanja i da su mu dovoljna tri kruga oko zgrade, taj se jako vara. Trčite li s njim 10 km u komadu bez prestanka i mislite da će se pas time tjelesno rasteretiti? Naravno, ako još nakon toga zaigrate s njim utakmicu nogometa ili barem freesbee i nakon sat vremena sve to skupa ponovite, tek tada bi mogli govoriti o rasterećenju! Umoriti Jackyja vrlo je teško. Budući da ima vrlo živahan duh, prije ćete vi posustati i reći: «Zaboga, pa, ja više ne mogu!». Kao svi terijeri on uči brzo i s oduševljenjem. Dok se obučava nad njim nije potrebno vršiti nikakav pritisak. Pri svakom pritisku uskraćuje posluh, kad su igra i zabava u pitanju možete od njega očekivati visoke rezultate. I molim da ne podcjenjujete njegovu visinu! Jedan tako mali pas će s mjesta preskočiti ogradu koja je tri put viša od njega! Ili će brzo kopati ispod nje!
Mala “igračka”
Slučaj za sebe je jorkširski terijer. Tko zna pravilno s njim postupati, uz sebe će imati nježnog, izdržljivog i živahnog prijatelja koji sudjeluje u svakoj zabavi, vješto preskače prepone i smješka se od uha od uha, kada s njim poduzimate nešto divlje. Isto tako rado se prepušta dugim maženjima u naslonjaču. Jokširske terijere često smatraju lutkicama za friziranje, što zna i te kako povrijediti vlasnika. Njegovano krzno im ne dopušta da se valjaju po jesenskom lišću jer bi se inače njihova vlasnica onesvijestila. Kad ga vodi u šetnju, uvijek mora biti besprijekorno čist s vrpcom u dlaci i kaputićem na leđima. Vrpca u dlaci je okay – ako mu služi da mu ne zatvara pogled na životnu avanturu. Ako ga želite kao nadomjestak za dijete onda je to velika šteta! Neki jorkiji su tako maleni da već pad s male visine može prouzrokovati ozlijede, a drugi psi kada vide malog patuljka kako trči, često ga zamijene za zeca ili drugog malog glodavca i postupaju s njim kao plijenom. Grubo je rečeno, ali pravi jorki bi ipak trebao biti malo veći kako se ne bi plašili da će propasti kroz rešetke od kanalizacije. Kinološki savez propisuje najmanju težinu od 2 kg, psi manju od te težine se ne uzgajaju. Ako se zanimate za jorkija, ali vas plaši njegova osebujna dlaka, tada se možete utješiti: Pa čemu onda služe škare? Doduše tada optički više neće odgovarati zamišljenom psu opisanom u standardu, ali će i dalje biti “pravi papar”.
Postoje i rijetke vrste
Među terijerima postoje još i «egzotične» vrste do kojih nije lako doći. Tu spadaju Dandie Dinmont, Sealyham, Skye ili Cesky terijer. Svi oni su vrlo ugodni predstavnici terijera, ali kad ih kupujete trebate računati na dugo vrijeme čekanja i dalek put do uzgajivača. Mali Australac (Aussie) ili Silky terijer, engleski Toy i japanski terijer su još rijeđi, a i sporo stižu.
Foksterijeri nekoć su bili apsolutno «in», a danas ih rijetko viđamo na ulicama. Poput Jack Russella imaju oštru ili kratku dlaku. I oni su krajnje izdržljivi i odvažni, a krasi ih i niz drugih odlika i bilo bi lijepo kada bi ta pasmina ponovo zaživjela.
Manchester terijer izgleda kao doberman koji se okupao u prevrućoj vodi. Za onoga tko traži malog, izdržljivog momka kratke dlake taj će terijer biti prava zanimacija, jer s njim se treba i baviti.
Poput male ovčice izgleda Bedlington terijer, ali izgled vara. To je “janje” temperamentan, oštar pas koji rado lovi zečeve, štakore i miševe.
Ako vam se sviđaju lovački terijeri? To je sasvim u redu, ako ste lovac, ako imaju dovoljno iskustva s psima i ako ste “domaći” u lovištu. Inače zaboravite! Njemački lovački terijer je visoko nadaren lovački pas i kao takav nije prikladan za čisto obiteljskog psa. Iako je divan ukućan, taj pas je akumulirana energija i temperament. Stoga je u pravilu najpogodniji za lovce. Za ove se pse kaže: «Lovački terijer prvo ugrize, pa tek onda pogleda što je to zapravo bilo.» Lovačka anegdota kaže kako je jedan lovac morao zbog svog podivljalog sulovca mrtvu lisicu staviti u ruksak, jer ovaj nije htio ispustiti svoj plijen.
Okretne zvijezde iz mini i midi klase
Sve omiljeniji zbog svoje okretnosti su Border terijeri. Izvana djeluju sasvim neupadljivo, srednje razvijenog tijela, a glava je oblikom slična glavi vidre. Vrlo su pažljivi prijatelji koji posjeduju dodatnu odliku da mogu razviti enormnu brzinu. Ako su dobro istrenirani na ispitima rada uvijek će se rado umiješati u prve redove. Njihova izdržljivost je izuzetna, odrasli Border terijer će bez problema savladati 20-30 km uz bicikl i nakon toga još igrati flyball, dok će njegov iscrpljeni vlasnik za to vrijeme već mahati bijelom zastavicom. Osim toga to su psi krajnje laki za održavanje i jedva da se linjaju. Šišanje i čupanje odumrlih dlaka možete obaviti sami ili ga možete povesti u frizerski salon četiri puta godišnje. Dok se kod nas rijetko ili uopće ne vide, na zapadu i sjeveru Europe su vrlo popularni.
Također vrijedi razmisliti i o velškim i Lakeland terijerima koji su po veličini, a i po osobinama slični Border terijerima, ali zato nešto dotjeranijeg izgleda.
Terijer srednje veličine, ali enormnog temperamenta je irski terijer. Nije prikladan za ljude koji po prvi put imaju psa, ali za iskusne ljude to je sportski i okretan pratitelj koji u tučnjavi neće uzmaći, a sa primjercima svoje veličine definitivno će odnijeti pobjedu.
Slične veličine, ali nešto mirniji je Soft Coated Wheaten terijer, dok je Kery Blue terijer usprkos svog izraženog temperamenta zbog njegovane frizure smatran “šminkerom”.
Ima i «velikih»
Airedale terijeri su najveći i najsvestraniji. Temperamentni su, ali ne i tako eksplozivni kao njihovi kolege mali terijeri. Prava su potvrda izreke da se kod terijera zaista može reći: što su manji to su živahniji, a što su veći to su smireniji. Ovi su maxi terijeri prikladni za sve vrste psećih sportova, bilo da se radi o agilityju, ispitima rada, tragačkim zadacima, flyballu ili obediencu. I njih četiri puta godišnje vodimo na šišanje bez straha da će im ispadati dlaka u stanu.
Bull i co.
Terijerima također pripadaju Bullterijeri i co. Ove su rase nažalost zbog žestokih diskusija o borilačkim psima toliko dospjele na loš glas da ih je danas teško bilo kome preporučiti. Ne zato jer ne bi bili dobri psi, oni su pravi sportski atlete i vrlo su omiljeni obiteljski psi, ali je primjerice danas njihovo držanje u inozemstvu povezano s nizom represivnih mjera. Dobro odgojen Bull, Amstaff ili Staffordshire terijer je zapravo duša od psa, ali ograničenja poput prisilnog nošenja brnjice i uzice u mnogim zemljama i gradovima otežavaju njegovo držanje. Osim toga morate računati i s mogućom situacijom da ostali vlasnici pasa neće dopustiti svojim psima da se igraju s njime jer se zbog svog neznanja boje za svoje ljubimce. I tako nastaje začarani krug: « Premalo druženja sa ostalim psima može dovesti do smetnji u ponašanju što ponovno znači «Pa vidi to je borilački pas!» Nadajmo se da će se panika u dogledno vrijeme slegnuti i da neće naškoditi popularnosti pasmina.
Terijeri koji to više nisu
Veliki predstavnik terijera nekoć je bio crni ruski terijer ili samo crni terijer. Svoje porijeklo duguje križanju s airedale terijerom, ali su na kraju prevagnuli geni šnaucera i njufaundlendera, pa se sada više ne smatra terijerom. Nama ostaje utjeha da smo mu s terijerske strane pružili staloženi temperament airedalea kao službenog psa. Velik, crn, kovrčave i neuredne dlake često ga zamjenjuju s neošišanim velikim šnaucerom. Rus je prava životinja koja voli rad, rado uči i treba sadržajne zadatke. A ono što mu daje veliku draž to je njegova smirenost, kada ga drugi psi izazivaju. Uzgajivači ove pasmine znaju iz iskustva: »Kada radi temperamentan je i vrlo brzo shvaća, a kod kuće je miran. Prema djeci je prilično strpljiv što ga čini idealnim za obiteljskog psa.» Nije jedino prikladan za stare i nemoćne ljude koji ne mogu izaći na kraj s njegovom enormnom snagom.
Tko voli okrugle glave i prćaste pseće nosove, njemu će se zasigurno svidjeti Bostonski terijer. On je šarmantan vragolan, temperamentan i izdržljiv i zbog svoje kratke dlake lagan za održavanje.
Koji vam terijer od ovdje navedenih najviše odgovara? To ovisi o vama! Kao budući vlasnik terijera dobro se raspitajte i ne tražite u njemu pudlicu. Trebate imati na umu da ćete dobiti samosvjesnog i budnog psa koji će često rado lajati i svojom tvrdoglavošću vas ponekad dovesti do ludila.
Također trebate imati smisla za humor kako bi srdačno prihvatili sva iznenađenja koja će vam vaš terijer pripremiti.
Trebati imati i zdrave noge ili barem voziti bicikl kako bi mogli pratiti brzinu svog psa. Terijer nije pas koji rado sjedi u sobi, svi oni vole igru i zabavu na svježem zraku.
Ako vam sve navedene karakteristike odgovaraju i ako dnevno imate barem dva sata na raspolaganju za svog psa, onda možete biti vrlo sretni s terijerom.
